L’amour est pas pop

Ali ko ima potrebu da ne napravi nijedan prazan korak, ko stalno živi u cjelini i ko osjeća da je obuhvaćem tkanjem svijeta, tome oči svuda brzo idu na bitno, na pravo, na ono što se nalazi na zemlji. Svuda na zemlji naći će drveće, oblike planina, životinje i ljude da ih osjećanjem dokuči i da se na njima zaustavi, umjesto da trči za slučajnostima. On će otkriti da se ovo zajedničko, tipično, izražava i u najmanjim cvjetovima, u najtananijim bojama vazduha, u najbeznačajnijim nijansama dijalekta, oblicima gradnje, narodnim igrama i pjesmama, i u zavisnosti od njegove obdarenosti, jedna šaljiva riječ omiljena u narodu, ili šum lišća, ili crkveni toranj, ili jedan mali, rijedak cvjetić, postaće za njega formula koja potpuno i sigurno obuhvata čitavo postojanje nekog predjela. A takve formule se ne zaboravljaju.

Ljudi kojima na putovanjima tuđina brzo i srdačno postane bliska i koji imaju oko za pravo i vrijedno, to su isti oni ljudi koji su u životu uopšte prepoznali smisao i koji znaju da slijede svoju zvijezdu. Jaka nostalgija za izvorima života, težnja da se osjeti prijateljstvo i jedinstvo sa svim što živi, stvara, raste, to je ključ za tajne svijeta koje ćete željno i s radošću slijediti ne samo na putovanjima u daleke zemlje, već i u ritmu svakodnevnog života i doživljavanja.

Hermann Hesse (rediscovering)

Two people looking at each other, hoping the other will do what both desire but neither is willing to do.